Dok Lexlay slavi 20 godina glazbe sa svojim debitantskim albumom, njegovo putovanje otkriva ne samo osobne troškove dugovječnosti – već i transformaciju čitave kulture. U ovom Edmnomad ekskluzivnom intervjuu zaronimo u njegovu ostavštinu, modernu DJ scenu i dva desetljeća plesa.
Kada je španjolski DJ i producent Lexlay počeo svirati u subotu navečer u Barceloni u gradskoj vijećnici početkom 2000-ih, scena elektroničke glazbe bila je još uvijek lokalna, fizička i analogna. Spremnici su nadmašili prijenosna računala, a klubovi su se oslanjali na usmenu predaju. Nitko se nije brinuo o broju pratitelja; važni su bili oni koji su znali pokrenuti gužvu.
Dvadeset godina kasnije, Lexlay se suočava s transformiranim krajolikom. Nastupao je na pet kontinenata, osnovao globalnu diskografsku kuću i upravo objavio svoj debitantski album 20 godina glazbe – duboko osobni projekt koji predstavlja i vremensku kapsulu i svjedočanstvo kulturne evolucije.
Međutim, dok se svijet plesa razvio, tako je i emocionalna udaljenost od njegovih korijena. “Jedna od najvećih lekcija koje još uvijek učimo je vrijednost autentičnosti nad hipeom“, ističe Lexlay. “Prizor se ponekad previše fokusira na trendove, brojeve ili prisutnost na društvenim medijima i zaboravlja da je u središtu svega glazba i veza koju ona stvara.” Ova izjava odražava paradoks moderne elektroničke glazbe: postala je veća nego ikad, ali istovremeno i usamljenija.
Od gradske vijećnice do globalnih dvorana: DJ raste s scenom
Lexlayeva karijera temelji se na ponavljanju, ne virusnim momentima. Šest godina svirao je svake subote u gradskoj vijećnici u Barceloni – mjesto koje ga je naučilo o psihologiji gužve. “To me naučilo jednoj od najvažnijih lekcija moje karijere: Pročitajte mnoštvo, ne igrajte se samo za sebe“, kaže. “Iz tjedna u tjedan sam naučio kako izgraditi napetost, kada treba iznenaditi, a kada se suzdržati. Nije se radilo o sviranju ‘najslađih’ pjesama, već o stvaranju putovanja koje bi ljudi pamteli.“
Malo umjetnika može pretvoriti 20 godina glazbe u nešto što se i dalje osjeća hitno, ali Lexlay to postiže iskreno. Njegove riječi odražavaju rijeku zanata DJ-a: reagiranje na energiju gužve, a ne igranje unaprijed planiranog seta. U doba kada su vizualni prikazi, pirotehnika i unaprijed snimljeni setovi postali normativi, ovaj etos djeluje gotovo radikalno.
S današnjom industrijom koja često slavi brendiranje nad BeatMatching-om, Lexlay prepoznaje prednosti koje mlađi umjetnici imaju – mudrost, distribuciju, izloženost – ali upozorava da pritisak pomiče oblike. “Sada se ne radi samo o stvaranju dobre glazbe, već i o izgradnji branda, ostajanju vidljivog, upravljanju društvenim medijima, stalnom angažiranju. Može biti neodoljivo“, dodaje.
Pandemija i snaga mirnoće
Veliki dio Lexlayevog novog albuma napisan je tijekom vremena kada su plesni podiji šutjeli. Pandemija COVID-19 prisilila je umjetnike širom svijeta da se suoče s neizvjesnošću. Za Lexlay je ta stanka rezultirala pjesmom Elastičnost, jednom od najosobnijih na albumu. “Došla je iz vrlo osobnog poglavlja mog putovanja“, objašnjava. “Predstavlja trenutak promjene – kad sam morao riskirati, napustiti zonu udobnosti i istinski vjerovati u sebe kao umjetnika.“
Oduzet od turneje, aplauza i adrenalina, Lexlay je morao suočiti se s vlastitim emocijama. “Prevođenje tih sjećanja u glazbu značilo je duboko, ne samo u moj zvuk, već i u moje emocije i razmišljanje u to vrijeme“, dodaje. “Sada ne stvaram ili igram da bih ostao zauzet – to radim s više značenja, više prisutnosti.“
Ovaj reflektivni pomak odražava se na globalnoj sceni. Dok su neki umjetnici odustajali, drugi su eksperimentirali. U porastu su bili livestreamovi, a razgovori o mentalnom zdravlju i ravnoteži postali su mainstream. Industrija je prvi put u godinama morala preispitati svoj brz tempo. Kroz 20 godina glazbe, Lexlay je ostao posvećen izgradnji zajednica uokvirenih oko zvuka.
Južna Amerika, duša i ponovno povezivanje s gomilom
Lexlayjevo globalno iskustvo turneje dovelo ga je na mnoge krajeve svijeta, no nijedna regija nije ostavila dublji otisak od Južne Amerike. Pjesma Lovin ‘Južna Amerika, jedna od najistaknutijih na albumu, slavi energiju koju je pronašao. “Južnoameričke gužve imaju nešto posebno – strast i prisutnost“, komentira. “Ne slušaju samo – žive svaki ritam cijelim srcem. Postoji ta sirova energija, emocionalna povezanost s glazbom koju je nemoguće lažirati.“
U vremenu kada se klubovi ponekad čine kuriranim više za sadržaj nego povezanost, emocionalno uranjanje latinoameričkih gužvi služi kao podsjetnik na korijene plesne glazbe. “Ne radi se o statusu ili trendovima – to je osjećaj“, dodaje Lexlay. “Igranje na mjestima poput Argentine, Kolumbije, Čilea ili Perua podsjeća me zašto sam započeo ovo putovanje.“
Njegovo iskustvo naglašava širu istinu: iako je glazbena scena globalizirana, lokalne kulture i dalje oblikuju način na koji ljudi doživljavaju glazbu. U gradovima kao što su Medellín ili Córdoba, elektronička glazba nije samo noćni život – to je otpor, izraz, zajednica. Lexlay ne samo da ga promatra; on ga kanalizira.
Oznaka kao Lifeline: Uloga Happy Techno-a
Kao šef s etiketa, Lexlay se nije samo prilagodio promjenjivim plimama – on im je pomogao oblikovati. Happy Techno, njegov kreativni dom i otisak, započeo je kao strastveni projekt i prerastao u platformu usmjerenu na zajednicu s globalnim dosegom. “Uz Happy Techno, moj je cilj bio nadmašiti samo puštanje glazbe“, objašnjava. “Htio sam izgraditi platformu na kojoj se ljudi osjećaju dijelom nečega – zvuka, vibracije, obitelji.“
U 2000-ima, potpisivanje na etiketu često je bio jedini održiv put za DJ-eve da se probiju. Danas je distribucija demokratizirana, ali Lexlay vjeruje u kritičnu potrebu za kuriranim identitetom. “Jaka, dobro kurirana etiketa je ključna – možda još više, jer umjetnicima daje ne samo vidljivost, već i identitet“, dodaje.
Ovaj osjećaj stavlja Happy Techno u društvo drugih kolektiva usmjerenih na vrijednosti – Inerviranja, Anjunadeep, Zagrobni život – gdje je otisak jednako prepoznatljiv kao i sami umjetnici. Ne radi se samo o glazbi; radi se o onome što glazba predstavlja.
Žrtve, duša i sljedećih dvadeset godina
Unatoč svim prekretnicama, Lexlayeva karijera dolazi po cijenu – jednu koja često ostaje skrivena iza pozornosti. “Jedna od najtežih žrtava bilo je stalno putovanje i samoća koja dolazi s njom“, priznaje. “Ljudi vide svjetla, gužve, energiju – ali ne vide dugačke sate provedene u zračnim lukama, hotelima ili u zakulisju.“
Osobni danak je stvaran: propušteni rođendani, praznici, pa čak i obiteljske krize. “Bez obzira koliko volite ono što radite, ponekad osjećate težinu svega što ste propustili“, dodaje. “Ali ove žrtve čine svaku vezu s gužvom još značajnijom.“
Lexlayeva izdržljivost u sceni koja brzo proždire i odbacuje svjedoči o nečemu dubljem. Ne o savršenstvu. Ne o marketingu. Već o prisutnosti. “Kada sam na pozornici, dajem sve – jer znam što je koštalo doći tamo“, zaključuje.
Dok gleda unaprijed, njegov optimizam temelji se na oprezu. Alati će se promijeniti. Platforme će se razvijati. No, nada se da će suština – duša – ostati. “Najzanimljivije će biti vidjeti je li duša elektronske glazbe još uvijek živa – prava ljudska veza, emocija i jedinstvo na plesnom podiju“, naglašava. “Ako taj duh možemo prenijeti naprijed, bez obzira na promjene u zvuku ili alatima, budućnost će biti lijepa.“
A gdje to odlazi Lexlay? Ponovno ojačan. Namjerno. Spreman.
“Ovaj se album osjeća kao zatvaranje poglavlja – ali ne i knjiga“, zaključuje. “Proslava je svega što sam do sada živio, ali i podsjetnik da još puno toga treba istražiti. Ne radi se o ponavljanju prošlosti, već o pisanju sljedećeg dijela priče s još više strasti, više slobode i više svrhe.“
