“U najopćenitijem smislu, izađi i kreni,” John C. Spence rekao je profesor u Fakultet kineziologije, sporta i rekreacije na Sveučilištu Alberta.
Spence ističe da svakodnevno trošenje energije nije dovoljno. Važno je također postizati zadatke i osjećati zadovoljstvo u aktivnostima kojima se bavimo. Taj osjećaj zadovoljstva ne samo da doprinosi našem mentalnom zdravlju, već se često događa u društvenom kontekstu, što dodatno obogaćuje naše iskustvo.
Kako bismo ugradili tjelesnu aktivnost u svoje svakodnevne aktivnosti, Spence predlaže jednostavne načine: hodanje do prijatelja, odlazak na tržnicu ili korištenje javnog prijevoza do odredišta, uz dodatno hodanje. Također, sudjelovanje u lokalnim fitness satovima ili korištenje besplatnih klizališta može biti motivirajuće.
Spence naglašava da ne trebamo biti opterećeni idejom da tjelesna aktivnost mora biti strogo strukturirana i planirana. Dovoljno je svakodnevne obaveze pretvoriti u prilike za pomak.
Važnost ravnoteže i snage
Osnove tjelesne aktivnosti, kao što su ravnoteža i snaga, postaju sve važnije kako starimo. Spence naglašava da je fokusiranje na te vještine od ključne važnosti ne samo u starijoj dobi, već tijekom cijelog života. Dobar balans i snaga pomažu nam u izbjegavanju padova i osiguravaju da se možemo brinuti o sebi i obavljati svakodnevne aktivnosti.
Aktivnosti fokusirane na jačanje mišića bitne su za očuvanje mišićne mase, što igra važnu ulogu u prevenciji bolesti poput dijabetesa tipa dva i drugih kroničnih stanja. Održavanje tjelesne snage i ravnoteže trebamo smatrati dugoročnim ciljem.
Tjelesna aktivnost i povezanost sa zajednicom
Kada govorimo o tjelesnoj aktivnosti, ne možemo zaboraviti na njezinu moć u jačanju veze sa zajednicom. Spence je primijetio da vožnja do teretane ne nudi mnogo prilika za društvene interakcije. Suprotno tome, šetnja ulicom može nas dovesti u kontakt s susjedima i potaknuti osjećaj zajedništva.
Društvena povezanost je ključna za mentalno zdravlje i oporavak, a hodanje kroz susjedstvo može potaknuti osjećaj sigurnosti u zajednici. Također, planiranje vježbi s drugima može učiniti aktivnost zabavnijom i pružiti dodatnu motivaciju.
Postavljanje razumnih ciljeva
Proučavanje pokazuje da je broj koraka važniji od intenziteta vježbanja. Iako je intenzitet važan, povećanje broja koraka za 500 dnevno može biti bolji cilj za većinu ljudi. Praćenje aktivnosti kroz uređaje može pomoći u postavljanju realnih ciljeva.
Međutim, ključno je postaviti ciljeve iz izvan fizičkog izgleda. Spence savjetuje da se fokusiramo na zdravije navike i aktivnost umjesto na estetske promjene. Objašnjava kako prelazak na nemasnu tjelesnu masu može biti blagotvoran, iako se to ne odražava uvijek na vagi, što može biti demotivirajuće za mnoge.
Na kraju, Spence naglašava kako sveučilišta, uključujući Sveučilište Alberta, imaju odgovornost podržati svoje studente u integraciji zdravijeg kretanja kroz kampus. Od održivih šetnica do sigurnih noćnih putovanja, postoji niz načina kako podići kvalitetu studentskog života kroz aktivnost.
