Uvod u Iransku Arhitekturu Internetske Kontrole
Iranska arhitektura internetske kontrole postala je predmet intenzivne analize, koja ukazuje na korištenje tehnologija razvijenih u Kini. Prema izvješću britanske organizacije za ljudska prava, ove tehnologije uključuju napredne alate za prepoznavanje lica, korištene nakon sistematskog nadzora Ujgura, te kinesku alternativu američkom GPS sustavu, BeiDou. Ova razvojna linija pruža uvid u sveobuhvatne mjere koje iranske vlasti poduzimaju za kontrolu digitalnih prostora.
Razvoj Cenzure u Iranu
Izvješće čl.19 detaljno opisuje politike i infrastrukturu koja čini osnovu iranskog režima cenzure. Tijekom protuvladinih prosvjeda u siječnju, iranske vlasti su učinkovito odvojile gotovo svih 93 milijuna građana od globalnog interneta, što je omogućilo daljnje prikrivanje teških kršenja ljudskih prava, uključujući masovna ubojstva. Zabrana interneta tijekom ovih događaja omogućila je kontroverznu kontrolu nad informacijama i umanjila globalnu svijest o stanju ljudskih prava u zemlji.
Tehnološka Pomoć iz Kine
Ključna komponenta iranske internetske kontrole je infrastrukturna suradnja s kineskim tehnološkim tvrtkama. Ugovori između Irana i Kine vođeni su zajedničkom vizijom “kibernetičkog suvereniteta”, što podrazumijeva potpunu kontrolu države nad internetom unutar njenih granica. Prema Michaelu Casteru, autoru izvješća, značajan trenutak u razvoju ovog digitalnog autoritarizma dogodio se 2010. godine, kada su obje zemlje počele ozbiljnije implementirati ideju nacionalnog interneta.
Opremanje za Nadzor
Kineske tvrtke poput Huaweija i ZTE-a opskrbile su Iran ključnim tehnologijama za nadzor, uključujući opremu za internetsko filtriranje. Također, proizvođači kamera poput Hikvisiona i Tiandy pružili su tehnologije za prepoznavanje lica. Istraživači iz Zaklade Outline i Projekta Ainita ukazuju na postojanje dodatne, manje poznate opreme od manjih dobavljača iz Kine, koja nosi potencijalno “alarmantne” mogućnosti, čime otežava istraživačima razotkrivanje kako iranske vlasti provode nadzor nad korisnicima.
Korištenje Naprednih Tehnologija
Iran koristi razne tehnologije duboke inspekcije paketa (DPI), koje omogućuju opsežno praćenje internetskog prometa. Ovi alati su već testirani u Kini, gdje su sprječavali građane u pristupu osjetljivim informacijama o pitanjima kao što su Trg Tiananmen ili Tibet. Iako se prošireni modeli praćenja koriste u različitim zemljama, stvarne mogućnosti ovih alata često ostaju nejasne.
Globalne Mogučnosti Kineskih Alata
Iran nije jedini kupac ovih naprednih alata, jer je nekoliko drugih zemalja, uključujući Kazahstan, Pakistan i Mianmar, također nabavljalo slične sisteme cenzure od kineskih tvrtki. Na primjer, Geedge Networks prodaje middleboxove – uređaje koji omogućuju vladama analiziranje internetske aktivnosti korisnika na individualnoj razini. No, kako ističu stručnjaci iz različitih organizacija, precizna funkcionalnost ovih sustava i njihova sposobnost nadzora ostaju nejasni.
Otpor i Oporavak
Iako iranska internetska arhitektura danas nije na razini na kojoj je bila prije, postoje naznake da režim cenzure dopušta sporadičan pristup internetu. To ukazuje na stalnu evoluciju cenzure i sposobnost vlasti da se prilagođavaju novonastalim uvjetima, čime se osigurava kontrola i subjugacija aktivista i običnih građana.
Potencijal Uređaja za Nadzor
Kako se tehnologija razvija, tako i strategije nadzora postaju sofisticiranije i složenije. Iranske vlasti nastavljaju koristiti najnovije alate za prepoznavanje lica, kao i druge tehnološke resurse dostupne na tržištu. Time se potvrđuje da je tehnologija ključni faktor u očuvanju autoritarnog režima i suzbijanju bilo kakve opozicije.
Položaj Kineskih Tvrtki
Kineske tvrtke poput ZTE-a i Huwawei-a, unatoč nekim izjavama o povlačenju, ostaju prisutne na iranskom tržištu i nastavljaju pružati proizvode i usluge vlastima. Ovo ukazuje na složeni odnos između tehnologije, politike i ljudskih prava, koji se ne može lako razabrati.
Ova analiza iranske mrežne kontrole pomoću kineskih tehnologija otkriva složene dinamike koje oblikuju suvremeni autoritarizam, suočavanje s izazovima ljudskih prava te utjecaj globalne politike na svijet internetske cenzure.
