Nalazi identificiraju mogućnosti za nove tretmane Parkinsonovih i srodnih neurodegenerativnih poremećaja
Parkinsonova bolest (PD) jedna je od najčešćih neurodegenerativnih bolesti, koja pogađa više od 10 milijuna ljudi diljem svijeta. Istraživanja su se godinama bavila pitanjem zašto neki pojedinci koji imaju genetske varijante povezane s povećanim rizikom od ovog poremećaja razvijaju bolest, dok drugi ostaju zdravi. Prevladavajuća teorija sugerira da genetski čimbenici dodatno utječu na razvoj bolesti. Nova studija objavljena u znanstvenom časopisu Znanost koristi inovativne metodologije kako bi istražila ovu kompleksnost.

Kako bi istražili ovu zagonetku, istraživači sa sjeverozapadne medicine primijenili su tehnologiju poznatu kao CRISPR smetnja, koja im je omogućila sustavno ispitivanje svakog gena u ljudskom genomu. Ovom metodom, znanstvenici su identificirali novi skup gena koji doprinose riziku od Parkinsonove bolesti, otvarajući vrata za razvoj novih terapeutskih ciljeva u borbi protiv ovog poremećaja.
Varijante u genima zapovjednika doprinose PD-u
U istraživanju je otkriveno da se skupina od 16 proteina, poznatih kao Commander, okuplja i igra ključnu ulogu u funkcioniranju lizosoma. Lizosomi su dijelovi stanica odgovorni za reciklažu otpada i stari stanični materijal, čime se održava stanična homeostaza. Prethodna istraživanja su pokazala da su patogene varijante u genu Posjeduje1, koje smanjuju aktivnost enzima glukocerebrosidaze (GCase), glavni faktor rizika za razvoj Parkinsonove bolesti i demencije s Lewy tijelima.
Izuzetno je važno razumjeti zašto neki ljudi s patogenim varijantama Posjeduje1 ipak ne razvijaju Parkinsonovu bolest. Ova studija je identificirala Commander proteine koji moduliraju aktivnost GCase, ističući njihovu ulogu u lizosomskoj funkciji. Istražujući genome dviju neovisnih kohorti, znanstvenici su otkrili da osobe s Parkinsonovom bolešću imaju varijante gubitka funkcije u genima zapovjednika, što ukazuje na njihov značaj u razvoju bolesti.
Novi ciljevi lijeka za poboljšanje lizosomske funkcije
Lizosomska disfunkcija predstavlja čestu pojavu među različitim neurodegenerativnim bolestima, uključujući Parkinsonovu bolest. Studija vodi do uvjerenja da Commander kompleks igra ključnu ulogu u održavanju lizosomske funkcije, što otvara mogućnosti za razvoj lijekova koji bi mogli poboljšati funkciju ovih proteina. Lijekovi koji ciljaju Commander proteine mogli bi značajno unaprijediti procese recikliranja u stanicama, a time doprinijeti i boljem upravljanju Parkinsonovom bolešću.
Buduća istraživanja trebaju istražiti u kojoj mjeri zapovjedni kompleks utječe na druge neurodegenerativne poremećaje povezane s lizosomskom disfunkcijom. Postoji nada da bi novi pristupi liječenju, uključujući kombinirane terapije koje ciljaju različite aspekte lizosomske disfunkcije, mogli rezultirati učinkovitijim rješenjima za pacijente.
Ova studija ne samo da otvorila nova vrata u razumijevanju uzroka Parkinsonove bolesti, već pruža i potencijalna rješenja koja bi mogla transformirati pristup liječenju ovog složenog neurodegenerativnog poremećaja.