Život i dugovječnost: Fenomen Plave zone
Godine 1976. Stamatis Moraitis dobio je vijest koja mu je promijenila život. 53-godišnjeg grčkog imigranta koji živi u New Yorku dijagnosticiran je rak pluća, a liječnici su mu dali devet mjeseci života. Još je nekoliko liječnika potvrdilo dijagnozu. Suočen s ovom prognozom, Moraitis je donio odluku: vratit će se na svoj rodni otok Ikariju, u Grčku, kako bi svoje posljednje mjesece proveo u krugu obitelji.
Međutim, godine su prolazile. Zatim desetljeća. Moraitis nije samo preživio svoju devetomjesečnu prognozu – napredovao je. Kada je konačno preminuo, nadživio je svoju izvornu liječničku prognozu za oko 45 godina. Imao je ili 98 ili 102 godine; prestao je precizno mjeriti vrijeme na otoku gdje su se takvi detalji činili manje važnima od jednostavnog dobrog življenja.
Moraitisovu priču dokumentirao je Dan Buettner, istraživač i autor koji je otkrio da je Moraitis živio u onome što je nazvao a “Plava zona” – jedna od pet regija u svijetu u kojima ljudi rutinski dožive 100 godina i više.
Plave zone svijeta
Svih pet područja koja se smatraju Plavim zonama su:
- Poluotok Nicoya, Kostarika
- Sardinija, Italija
- Ikarija, Grčka
- Okinawa, Japan
- Loma Linda, Kalifornija, SAD
Plave zone imaju deset puta više stogodišnjaka nego što se očekuje za odgovarajuću veličinu populacije u SAD-u i često premašuju globalni očekivani životni vijek od 71,4 godine.
Fenomen Plave zone
U Plavim zonama ljudi ne samo da žive dulje – oni žive zdravije u tom duljem vremenu. Stope srčanih bolesti, raka i dijabetes su dramatično niže od globalnih prosjeka. Starenje do 100 godina gotovo je rutina, a mnogi stanovnici održavaju neovisnost i vitalnost u posljednjim desetljećima života.
Ono što ova mjesta čini tako jedinstvenima nisu nikakve tajne transformativne medicinske terapije, već pet zajedničkih karakteristika koje su Buettner i njegov istraživački tim identificirali:
- Prehrana: Pretežno biljna prehrana bogata povrćem, voćem, mahunarkama i cjelovitim žitaricama, uz ograničenu konzumaciju mesa.
- Tjelesna aktivnost: Redovita, umjerena tjelesna aktivnost kao dio dnevne rutine, kao što su šetnja, vrtlarenje i fizički rad.
- Društvene veze: Snažne obiteljske veze, društvene mreže i uključenost u zajednicu pružaju emocionalnu podršku i osjećaj pripadnosti.
- Svrha: Osjećaj svrhe ili “ikigai” koji motivira pojedince i daje smisao njihovom životu.
- Smanjenje stresa: Prakse kao što su meditacija, molitva, drijemanje i provođenje vremena s voljenima za upravljanje i smanjenje stresa.
Ove karakteristike su ugrađene u fizičko i društveno okruženje stanovnika Plave zone. Na Sardiniji svakodnevni život zahtijeva hodanje uzbrdo i nizbrdo zbog prirodnog okruženja. Na Okinawi se ljudi okupljaju u “moai” — društvene grupe koje pružaju doživotnu podršku. U Loma Lindiju, zajednica adventista sedmog dana gradi wellness prakse oko zajedničke vjere i vrijednosti.
Buettner naglašava: “U Plavim zonama ljudi ne pokušavaju biti zdravi – oni jednostavno žive u okruženjima koja zdrav život čine lakim.” Izvan samih karakteristika života, važno je napomenuti da se Plave zone ne oslanjaju isključivo na individualne napore, nego i na zajedničke resurse i kulture koje potiču zdravije izbore.
Kritika koncepta Plave zone
Iako mnoge studije govore o Plavim zonama, koncept nije bez svojih kritika. Mnogi stručnjaci dovode u pitanje točnost prijavljenih životnih vijekova u tim regijama, ističući nedosljedne evidencije o rođenju i smrti. Pitanja o samoj definiciji Plavih zona također se postavljaju, posebno kada se radi o prehrani i životnim stilovima koji se često generaliziraju, a mogu se razlikovati od stvarnosti. Na primjer, stanovnici Okinawe možda ne žive isključivo vegetarijanskog načina života, iako se često navodi kao uzor.
Društveno-ekonomski faktori, kao i promjene u načinu života, također igraju značajnu ulogu. S vremenom, modernizacija i utjecaj zapadnjačkog stila života mogli su oslabiti izvornu kulturu koja je pridonijela dugovječnosti stanovnika ovih regija.
Kad poštanski broj određuje životni vijek
Iako je koncept Plavih zona fascinantan, važno je razmotriti kako okolišni faktori utječu na zdravlje i dugovječnost pojedinaca. U velikim gradovima, razlike u očekivanom životnom vijeku mogu biti dramatične. Na primjer, u Bostonu, stanovnici bogatih četvrti kao što je Back Bay mogu očekivati životni vijek od 91,6 godina, dok stanovnici slabije opskrbljenih dijelova poput Roxburyja žive samo 68,8 godina. To je razlika od 23 godine unutar samo nekoliko kilometara.
Ove razlike često su rezultat povijesnih politika, poput “crvenog crtanja”, koje su koncentrirale resurse i prilike u uspješnim zajednicama, dok su druge bile zanemarene. Zdravlje u skladu s mjestom prepoznaje te nejednakosti i promovira potrebu za ciljanom politikom koja bi mogla promijeniti situaciju.
Ključna pitanja uključuju pristup hrani, kvalitetu stanovanja i zagađenje, sve to utječe na životne uvjete i zdravlje zajednica. Rješenja zahtijevaju obuhvatan pristup i suradnju između različitih sektora kako bi se stvorili uvjeti koji podržavaju zdravlje i dugovječnost za sve.
