Fred Again, pravim imenom Fred Gibson, posljednjih je mjeseci zabljesnuo glazbenom scenom svojom nevjerojatnom energijom i kreativnošću. Nakon uspješnih nastupa od Madrida do Mexico Cityja, te šestodnevne rezidencije u New Yorku, Gibson se vraća u Veliku Britaniju s četiri spektakularna nastupa u Alexandra Palaceu u Londonu. Ova rezidencija nije samo još jedan koncert, već prava glazbena posveta koja se osjeti u svemu što radi.
Gibson je svoj nastup započeo glazbenim homageom koji je uključivao sebi svojstveno stilizirane verzije poznatih hitova. Na repertoaru su se našle obrade klasika poput When the Sun Goes Down Arctic Monkeysa, a njegovu fuziju techno zvukova obogatile su skladbe poput EsDeeKidovih 4 Raws. U ovom eklektičnom setu spojio je dancehall ritmove iz Spiceove So Mi Like It s drum’n’bass zvukovima, stvarajući ne samo glazbu već i jedinstveno iskustvo koje se ne može opisati riječima.
Svoj petosatni set započeo je u 17:30, deftno oslikavajući vlastitu diskografiju veća uzastipackim prolazima gledivši Hamdi, Oppidan i Nia Archives. Ovaj dio nastupa donio je mračan ton, s teškim džungla i britanskim garažnim ritmovima koji su ispuni prostoriju. Od grubih zvukova londonskog rapa do introspektivnijih tonova, Gibson je oduševio publiku nizom zvjezdanih gostiju: nova pjesma Lights Burn Dimmer s Jamiejem T-em kao suizvođačem bila je posebno izdašna, donoseći duh Mikea Skinnera.
Njegova produkcija postaje prepoznatljiv ključ suradnji s umjetnicima kao što su Berwyn i Blanco, koji su svojim nastupima dodatno oživjeli Gibsonove zvučne krajolike. BerwynGesaffNeighbours je izvrsno dočarao jedinstvenu kombinaciju hip-hopa i elektroničke glazbe, dok se Blanco izgubio u vlastitom stvaralaštvu na pjesmi Solou.
U suradnji s jazz kvintetom Ezra Collective, argentinski hip-hop duo Ca7riel i Paco Amoroso pridružili su se za izvrsnu izvedbu Beto’s Horns, demonstrirajući Gibsonovu sposobnost da potakne najbolje iz svojih suradnika. Njegova produkcija ne samo da oživljava njihove zvukove, već i transformira njihove izvedbe u nešto nezaboravno. Primjerice, Headie One je na pjesmama Smoke, Back to Basics i Ain’t It Different priredio energične nastupe koji su oduševljavali publiku.
Gibsonove garažne i drum’n’bass skladbe posebno su se uklopile u londonski grad, ali su također uspjeli prikazati njegove introspektivne i sentimentalnije strane. Pjesme poput Adore U i Danielle (Smile on My Face) postigle su sjajan odjek kod publike, a mješavina Dermota Kennedyja For Island Fires i Family and Lost s pjesmom Dermot (See Yourself in My Eyes) pokazala je dubinu njegovog glazbenog stvaralaštva.
Kako bi spriječili posjetitelje da snimaju umjesto da plešu, članovi publike su dobili naljepnice za kamere svojih telefona. Iako je ta inicijativa trajala samo nekoliko sekundi, Gibsonov šarm i energija zadržali su publiku u trenutku, potičući ih da se prepuste glazbenom doživljaju.
