Tehnologija i imigracijska politika u Trumpovoj administraciji
Dok je Donald Trump preuzet polaganje svoje administracije, smjer njegove imigracijske politike jasno je nagrađen sveobuhvatnim korištenjem naprednih tehnologija za praćenje i provođenje zakona. Naime, njegova administracija je znatno uložila u razne tehnološke alate kako bi se olakšalo operativno upravljanje imigracijom i potencijalnim deportacijama.
Ulaganja u tehnologiju
Prema izvještajima, Odjel za imigraciju i carinsko provođenje (ICE), zajedno s US uslugama građana i imigracije, potrošio je neverovatnih 7,8 milijardi USD na imigracijske tehnologije od 2020. godine. Ova ulaganja uključuju 263 različite tvrtke koje su pružile sustave za biometrijsko praćenje, kao što su prepoznavanje lica, analiza glasa, skeniranje otisaka prstiju, kao i alati za praćenje lokacije.
Tehnološki alati u praksi
Ovi alati omogućavaju ne samo identifikaciju i praćenje pojedinaca, već i dubinsku analizu podataka. Agencije koriste sofisticirane istražne alate koji mogu pretraživati e-mailove, tekstualne poruke i druge digitalne datoteke na zaključanim telefonima. Također imaju olakšan pristup velikim bazama podataka putem ugovora s tvrtkama za analizu podataka, što im omogućava brzo sortiranje informacija o imigrantima koji su trenutno u Sjedinjenim Američkim Državama.
Usmjerenost na specifične skupine
Marina Shepelsky, imigracijska odvjetnica iz New Yorka, ističe da se Trumpova politika fokusira na četiri ključne skupine imigranata. Prvo, oni s kaznenim presudama, zatim pojedinci koji su ušli u zemlju ilegalno, kao i oni koji su ušli u SAD pod upravom Bidena. Svi koji nisu imali pravni status ili kojima su vize istekle smatraju se podložnima deportaciji.
Algoritamska procjena rizika
Odjel za domovinsku sigurnost koristi razne algoritme za analizu imigracijskih evidencija, kao i druge podatke, kako bi se uočili potencijalni problemi s imigrantskim pravima. Ovaj sustav dodjeljuje "ocjenu uragana" pojedincima, koja ocjenjuje rizik od bijega kroz sustav imigracije. Ovaj pristup također može potencijalno stvoriti pristranosti prema određenim demografskim skupinama, što je za mnoge pravne stručnjake etički problematično.
Prednost prediktivnog modeliranja
Peter Salib, docent prava na Pravnom centru Sveučilišta u Houstonu, napominje da prediktivno modeliranje može jednostavno identificirati imigrante koje je u interesu vlasti da prate. To može rezultirati efikasnijim procesima, posebno kada vlasti nastoje ciljati pojedince sa teškim kaznenim djelima, ali također se postavlja pitanje o namjenskim ciljevima takvih tehnologija kada se one koriste.
Etika i zloupotreba tehnologije
Unatoč mogućim prednostima, etička pitanja ostaju na vrhu diskusije. Salib naglašava da, iako tehnologija može poboljšati operativne sposobnosti, upotreba tih alata može dovesti do pogrešnog usmjeravanja i pojačati sistemske nejednakosti. Algoritmi nisu uvijek nepristrani, i kao takvi mogu potaknuti daljnje predrasude.
Složenost u primjeni
Razlikovanje između korištenja tehnologije u dobrim namjerama i zloupotreba je ključno. Salib upozorava da postoji opasnost od "klizavih nagiba" kada se tehnologija koristi za ostvarivanje pritisaka na određene društvene skupine. Tehnologija sama po sebi ne vodi do pozitivnih rezultata; važno je tko je koristi i s kojim ciljem.
Mogućnosti unapređenja
Tehnologija, unatoč svojim nedostacima, i dalje može biti korisna za poboljšanje sigurnosnih procedura i optimizaciju procesâ zahtjeva za državljanstvom. Napredni alati mogu ubrzati obradu zahtjeva i pomoći u otkrivanju lažnih identiteta. U tom kontekstu, važno je razmatrati kako se tehnologija može iznijeti na način koji poštuje ljudska prava i etičke standarde.
Kroz analizu ovih aspekata, postaje jasno da tehnologija igra sve značajniju ulogu u trenutačnim imigracijskim politikama. I dok se rezultat može činiti kao uspješan, potrebno je kontinuirano preispitivanje metoda i intencija koje stoje iza korištenja naprednih alata.
