Mia Lasić-Ellis
Album “Crush” Sam Shepherda, poznatijeg kao Floating Points, objavljen je 2019. godine, a njegovo trajanje od 44 minute predstavlja raznoliku lepezu dinamičnih energija unutar elektronske glazbe. Ovaj album pomera granice očekivanja i razumijevanja plesne i elektronske glazbe, svjetova koji često naseljavaju Floating Points, kroz svoje izrazito eksperimentiranje.
Jedne večeri, u ambijentu mog apartmana u Brunswicku, slušali smo “Crush” dok je sunce zalazilo. Uz slušanje, naišli smo na izazov slaganja puzzle – zahvaljujući Katie Tran ’27, koja ima dobar ukus u izboru slagalica. Slušajući album, svjesni smo dinamičnog suodnosa između glazbene kompozicije i naše kreativne zadaće.
Isprva sam promatrao Jackove pokrete dok je radio na slagalici. Njegovo ponašanje je bilo ograničeno na klimanje glavom i intenzivnu posvećenost, ali i nemogućnost slaganja više od četiri dijela. Konstatirao je: “Ovo je jako dobra zagonetna glazba,” a ubrzo nakon toga dodao: “Molim vas, nemojte reći da sam sastavio samo četiri dijela.” Njegova reakcija na glazbu, koja je uključivala i trenutne osvrte na pjesme, bila je vrlo izražajna.
Kako bismo uživali u iskustvu slušanja, pridružio sam se Jacku. Radili smo u tišini, uz povremene komentare o pjesmama i njihovoj kvaliteti. Bez obzira na Jackovu borbu sa slagalicom, njegovo zanimanje za album bilo je očito. Nakon svake pjesme, komentirao je svoja zapažanja, od oduševljenja do sumnje, poput: “Sviđa mi se ova” ili “Oh, sranje, house pjesma”. U konačnici, završili smo slagalicu baš prije završetka albuma.
Naš razgovor, koji se nastavio i preko poruka, dao je dodatni uvid u naše mišljenje o albumu. Jackova prva reakcija na “Crush” bila je da se osjeća manje jazzovski u odnosu na njegov raniji rad s Pharaohom Sandersom, što je ukazalo na raznolikost stilova koje Floating Points istražuje. Ako je i bilo zbunjujuće, uživao je u složenosti koju glazba donosi.
Jack je istakao i da mu se svidjela ambijentalna priroda albuma, koja omogućava uživanje bez opterećenja početka ili kraja pjesama. To je naglasilo važnu prednost ambijentalnog slušanja: sloboda interpretacije i doživljaja glazbe mimo konvencija. Njegovi osjećaji prilikom slušanja bili su intenzivni, čak je razmišljao o tome da su mu potrebne pauze, ali je, na kraju, izabrao ignorirati taj impuls.
Što se tiče stila i umjetničkog izraza, Jack je primijetio kako se naslovnica albuma i naziv “Crush” savršeno uklapanju u njegovo iskustvo slušanja. Primijetio je da mu dijelovi glazbe podsjećaju na rad Oneohtrix Point Nevera, ali s dodatnom energijom i pulzacijom. Ova kombinacija čini Zvučno putovanje “Crusha” jedinstvenim.
U razgovoru je prošao kroz refleksije o tome kako bi druga okruženja mogla utjecati na njegovu percepciju albuma. Istaknuo je da bi iskustvo slušanja bilo drugačije da nije sunce zalazilo, sugerirajući da ambijent igra ključnu ulogu u doživljaju glazbe.
“Crush” se karakterizira prisutnošću snažnih sekvenci koje izazivaju emocije, od drhtavih točaka do dramatičnih produženih tonova, čime Floating Points manipuliše percepcijom svoje publike. Kroz raznovrsne ritmičke obrasce, album potiče slušatelje da se prepuste melodijama koje ostavljaju snažan dojam i sjećanje na svaki ton, stvarajući tako nezaboravno iskustvo slušanja.
