Duži Telomeri i Njihova Povezanost s Rizikom od Moždanog Udara, Demencije i Depresije
Prema najnovijim istraživanjima, duži telomeri leukocita povezani su s nižim rizikom za razvoj moždanog udara, demencije te depresije u kasnijem životu. Ovo obećavajuće otkriće, predstavljeno na Međunarodnoj konferenciji o moždanom udaru (ISC) 2025, otvorilo je vrata novim spoznajama o starenju i zdravlju mozga.
Što Su Telomeri?
Telomeri su zaštitni "kapici" na krajevima kromosoma koji igraju ključnu ulogu u očuvanju genetske informacije. Kako se stanice dijele, telomeri se skraćuju, što može rezultirati povećanom osjetljivošću stanica na oštećenja i bolesti. Tamara N. Kimball, dr. medicinskih znanosti iz Opće bolnice u Bostonu, naglašava da telomeri djeluju kao biomarker staničnog starenja.
Istraživanje i Metodologija
U studiji je sudjelovalo 356.173 osoba iz britanske biobanke (UKB), prosječne dobi 57 godina, koje nisu imale dijagnozu moždanog udara, demencije ili depresije. Istraživači su analizirali uzorke krvi kako bi izmjerili duljinu telomera leukocita (LTL) i stratificirali sudionike prema duljini telomera. Cilj je bio ispitati povezanost između LTL-a i rizika od razvoja ovih bolesti povezanim s dobi.
Zdrav način života
Interesantan nalaz studije jest da zdravi način života može utjecati na odnos između LTL-a i rizika od bolesti. Korištenjem ocjene skrbi o mozgu (BCS), koja uključuje faktore poput krvnog tlaka i prehrane, istraživači su otkrili da pojedinci s višim BCS rezultatom su imali manji rizik iako su imali kraće telomere. Ovo sugerira da se zdravim ponašanjem može umanjiti negativni utjecaj kraćih telomera.
Rizik od Bolesti
Istraživači su utvrdili da su najkraći telomeri (T1) povezani s povećanim rizikom od moždanog udara (omjer opasnosti HR: 1,08), demencije (HR: 1,19) i depresije (HR: 1,14) u usporedbi s najdužima (T3). Ovi rezultati potkrepljuju hipotezu da dužina telomera može biti značajan faktor rizika za bolesti mozga.
Depresija kao Komorbiditet
Depresija je česta komorbidna bolest uz moždani udar i demenciju, te se povezuje s općim zdravstvenim stanjem pojedinca. Kimball ističe kako svi ovi uvjeti zajedno mogu stvoriti izazov u zdravlju starenja. Unatoč tome, istraživači nisu uspjeli pronaći izravnu uzročnu vezu između duljine telomera i ovih bolesti, no uočili su ulogu zdravog načina života.
Holistički Pristup Zdravlju
Studija sugerira potrebu za holističkim pristupom zdravlju koji se oslanja na modificirajuće čimbenike načina života za smanjenje rizika od bolesti povezanim s dobi. Kimball i njen tim predlažu razvoj intervencija koje se fokusiraju na poboljšanje profila rizičnih faktora kako bi se promoviralo zdravije starenje.
Ograničenja Istraživanja
Važno je napomenuti da je studija provedena samo na osobama europskog porijekla, što može utjecati na generalizabilnost rezultata. Kimball i kolege ističu potrebu za ponavljanjem ovih nalaza u različitim populacijama, kao i provođenjem longitudinalnih studija za bolje razumijevanje dinamike telomera i rizičnih čimbenika tijekom vremena.
Potencijalne Intervencije u Kliničkoj Praksi
Izvorni supstancijalitet ove studije leži u njenom potencijalu za razvoja alata koji bi se mogli koristiti u kliničkoj praksi. Predlaže se i korištenje biomarkera staničnog starenja za identifikaciju pojedinaca s najvišim rizikom od razvoja moždanog udara, demencije i depresije.
Značaj Telomera kao Biomarkera
Stručnjaci poput Costantina Iadecole, dr. med., ukazuju na važnost telomera u procesu starenja. Kako telomeri postaju kraći, povećava se rizik od izloženosti negativnim utjecajima okoliša, što može potaknuti razvoj bolesti. Ova povezanost između telomera i rizika od bolesti može otvoriti nova vrata mogućim terapijskim strategijama u budućnosti.
Kao što se može primijetiti, istraživanje telomera leukocita i njihovog utjecaja na zdravlje mozga pruža fascinantne uvide u kompleksnost starenja i značaj zdravih životnih navika u očuvanju mentalnog zdravlja.
