Uloga Tehnologije u Društvenom Iskustvu: Pjesma Modernog Čovjeka
Tehnologija je promijenila način na koji živimo, komuniciramo i doživljavamo svijet oko nas. Dok neki tvrde da je ta promjena pozitivna, drugi ističu da oblikuje našu stvarnost na način koji nas udaljava od naše ljudske prirode. Ova tema bila je u središtu rasprave koja se održala tijekom New York Susreta, događanja posvećenog istraživanju složenosti ljudskog iskustva.
Izolacija kroz praktičnost
Profesor prava na Sveučilištu Notre Dame, Paolo Carozza, otvorio je raspravu upozoravajući na opasnosti tehnologije koja, kako kaže, "pljačka naše čovječanstvo". U svojoj analizi, Carozza ukazuje na to da suvremena tehnologija stvara "izolirane" svijesti, gdje povjerenje i ljudski dodir postaju luksuz. Djelimično inspiriran dijalogom s Christine Rosen, autoricom knjige "Izumiranje iskustva", Carozza je naglasio kako praktičnost često dolazi na račun bliskih međuljudskih odnosa.
Rosen je dodatno pojasnila kako moderna sklonost prema digitalnoj povezanosti vodi ka smanjenju pravih, osobnih interakcija. Situacije poput naručivanja hrane putem aplikacija traju minutu, ali nas udaljavaju od ljudi koji su tu hranu pripremili. Svi ti međusobni odnosi, izvori povezanosti, čine se zamijenjenima brzim rješenjima i osjećajem efikasnosti.
Prijateljstvo u dekadenciji
U ovoj digitalnoj eri, sve se više oslanjamo na društvene mreže da bismo održavali povezanost s drugima. gledajući na tu promjenu, Rosen ističe: "Počinjemo preferirati posredovanu komunikaciju do komunikacije licem u lice." Ovo se očituje u načinu na koji se izražavamo i kako tražimo odobrenje kroz "lajkove" na društvenim mrežama. Umjesto stvarnih emocionalnih odgovora, naše reakcije često dolaze iz refleksije na ekran, čime se smanjuje autentičnost međusobnog povezivanja.
Rosen također naglašava da ovo ne svijest kako zaboravljamo na temelje zajedništva, posebno prema najranjivijima u društvu, uključujući starije osobe i djecu. Ona donosi primjere tehnologije koja zamjenjuje ljudski dodir, poput robota koji donose udobnost pacijentima ili starijim osobama bez iskrene ljudske prisutnosti.
Instrumentalizacija čovjeka
Profesor O. Carter Snead, bioetičar i kolega na Notre Dameu, pridružio se debati upozoravajući na posljedice instrumentalizacije ljudskog bića, uzrokovane inovacijama u reproduktivnoj tehnologiji. Kako Snead objašnjava, u trenutku kada počnemo gledati na ljude kao na potrošače, gubimo iz vida temeljne ljudske vrline. On skreće pozornost na moralne nedostatke odabira embrija temeljenih na "kvalitetama" kao što je IQ, kritizirajući tehnološke inovacije koje dovode do dehumanizacije.
Ovaj pristup vodi ka društvenim normama koje potiču odustajanje od povjerenja u život, kada se starijima savjetuje da ubrzaju svoj odlazak umjesto da im se pruži odgovarajuća podrška i skrb.
Osvještavanje i promjena
Unatoč pesimističnim tonovima koje donosi ova analiza, Rosen i Snead naglašavaju da postoji nada za promjenu, rekavši kako "nije sve izgubljeno". Kako bi prevladali negativne učinke tehnologije, oni pozivaju na svjesno oblikovanje iskustva. Snead citira svetu Tereziju iz Kalkute, koja naglašava važnost međuljudske povezanosti kao osnovu moralnog postojanja.
Oni pozivaju na vraćanje istinskim vezama – komuniciranje licem u lice, osnaživanje prijateljstva i ljubaznosti prema drugima. Sugestija da se suočimo s nelagodom interakcije želi potaknuti promišljanje o tome kakav svijet želimo izgraditi, umjesto samo naručivanja stvarnosti s padajućeg izbornika modernih tehnologija.
Uspon svjesnosti
Inspirirani ovim razgovorom, možemo ponovno razmotriti prioritete u našim životima. Hoćemo li izabrati brzinu i praktičnost, ili ćemo preuzeti izazov izgradnje stvarnih, iskrenih odnosa? Dok tehnologija nastavlja napredovati, važno je promisliti kako možemo ljepše oblikovati svoju stvarnost, ostavljajući prostor za ljudskost koja se često smanjuje u potrazi za praktičnošću.
