Rave kultura: Putovanje kroz sjećanja
Godina 1991. bila je prekretnica u životu mnogih mladih ljudi, a posebno se to odnosilo na one koji su se, poput mene, u to vrijeme našli u središtu rave kulture. U trenutku kada sam se približavao svom 16. rođendanu, neočekivano sam zakoračio u svijet koji je bio potpuno drukčiji od onoga u kojem sam odrastao. Dolazim iz ganskog kućanstva gdje su se visoko cijenili “dobro ponašanje” i obrazovna izvrsnost. Bilo je to vrijeme kada je bilo važno biti “dobro dijete iz Gane”. Svaka izloženost vanjskim utjecajima, osobito popularnoj kulturi koja nije odražavala naše nasljeđe, bila je doživljena kao prijetnja.
Prvi susret s elektronskom glazbom
Moj put u rave kulturu započeo je slučajno. Dok sam proučavao za svoj GCSE, na radio stanici u Nottinghamu ulovila me glazba koja je dopirala iz etera. Unatoč slaboj kvaliteti zvuka, ritam me osvojio. Od tog trenutka, moja spavaća soba postala je moj plesni podij. Naučila sam s lakoćom osluškivati korake svojih roditelja na stepenicama, spremna na brz povratak u “učenje” čim bih ih čula.
Iako je strah od otkrivanja bio prisutan, ubrzo sam skovala tajne planove za izlazak na lokalni glazbeni festival s prijateljima. Uz sumnjivu odjeću i lažne priče o svojim namjerama, uspjeli smo se uklopiti u svijet rave kultura.
Jedinstvo i povezanost
Rave scena pružala je platformu za jedinstvo među generacijama kao što je moja, koja je odrasla tijekom 1980-ih i 1990-ih. Bila je to prilika za međusobno povezivanje naraštaja iz različitih društvenih slojeva, a glazba je bila ključni element tog zbližavanja. Dok smo plesali na ritmove acid housea, stvarali smo veze koje su nadilazile društvene i ekonomske barijere.
Mnogi su vjerovali da su samo gen-Xeri posjećivali rejvove, no često sam se susretao s ljudima koji su bili dio prvog “ljeta ljubavi” 1967., kada su se hipiji u San Franciscu okupili u potrazi za slobodom i hedonizmom. Ta kulturna povezanost nije se svodila samo na generacijske razlike; ona je obuhvaćala i borbu protiv društvenih normi.
Rave kao prostor otpora
Rave kultura bila je više od zabave; ona je predstavljala oblik otpora prema dominantnim društvenim normama. Mnogim je ljudima njezina filozofija značila odbacivanje individualizma i natjecateljske prirode koja je obilježavala doba Margaret Thatcher. Za mene, to je bio bijeg od očekivanja zajednice koja me željela oblikovati prema svojim idejama o tome tko bih trebao biti.
U tom grupnom okruženju, osjećala sam se oslobođeno. Ideal jedinstva, koji je bio temelj rave kulture, oblikovao je naše međusobne odnose, stvarajući prostor za različite identitete, uključujući queer zajednicu i ljude svih etničkih pripadnosti.
Nostalgija i povratak vintage estetici
U posljednje se vrijeme sve više govori o nostalgiji prema rave kulturi. Primjerice, predstava Drugo ljeto ljubavi u Drayton Arms Theatreu u Londonu istražuje ženske refleksije o odrastanju tijekom rave ere. Dodatno, postoji ponovno oživljavanje “dnevnih rejvera”, koji se prilagođavaju novim životnim odgovornostima, ali i dalje traže adrenalin i jedinstvo koje su nekada osjećali.
Moje osobno istraživanje i iskustva kao crnkinje u rave kulturi također su postali dio šireg narativa kroz različite projekte, uključujući autobiografsku animaciju koja tematizira moj put do profesorske titule. Nostalgija za tom erom omogućava nam da ponovo doživimo i valoriziramo jedinstvo i povezanost koje smo imali s tadašnjim suputnikom.
Zajednički identitet u raznolikosti
Iako se svijet kojem živimo ponovno dijeli, mnogi od nas, poput mene, pronalaze utjehu u prisjećanju na ono što nas je tada povezivalo. Rave scena nije bila samo festival glazbe; to je bio pokret koji je slavio raznolikost i jedinstvo u otporu prema mitu o individualizmu. Ta vitalnost i duh zajedništva oslikavaju potrebu za povezivanjem i ljubavlju u vremenu kada nam je to najpotrebnije.
