Svijet poslovanja doživljava značajne promjene uslijed sve veće primjene agentičkog umjetnog inteligencije (AI). Poduzeća širom svijeta preuzimaju nadzor nad složenim poslovnim procesima kao što su nabava i zapošljavanje te aktivno implementiraju proaktivne mjere za poboljšanje kibernetičke sigurnosti. U tom kontekstu, istraživanje Capgemini otkriva da će do 2025. godine čak 50% poslovnih rukovoditelja planirati ulaganje u agente AI, u odnosu na samo 10% danas. Ova promjena prati i prognoze kompanije Gartner, koja predviđa da će do 2028. godine 33% poslovnih softverskih aplikacija koristiti agenta AI, dok je 2024. taj postotak bio manji od 1%.
Ova “AI euforija” privlači pažnju mnogih stručnjaka i investitora. Matt McLarty, glavni tehnološki direktor Boomi, napominje da užurbani investitori u tehnologiju i softverski entuzijasti prepoznaju neiscrpne mogućnosti koje su stvorile novije generacije jezičnih modela. Njegova percepcija je da organizacije i dalje imaju poteškoća sa strategijama primjene AI tehnologija, često zbog prekomjernog uzbuđenja i želje za trenutnim rezultatima.
Održavanje agenta AI jednostavnim
Prepoznate mogućnosti agentičkog AI kriju i svoje zamke. Stari su lideri poslovanja, vođeni uzbuđenjem oko inovacija, skloni donositi odluke bez pravilnog razumijevanja rizika. Stoga McLarty apelira na promišljeno pristupanje ovim tehnologijama, učeći iz iskustava ranijih povijesnih tehnoloških pokušaja, poput blockchaina. Od 2014. godine, kada je blockchain izašao iz okvira Bitcoina, dogodio se val inovacija, no mnoge organizacije su se suočile s poteškoćama u pronalaženju konkretnih primjena koje bi nadmašile troškove i kompleksnost.
McLarty smatra da je “hip kojem je nedostajalo sljedeće veliko dostignuće” usporilo usvajanje tehnologije. Kritična greška kod blockchaina bila je nedovoljna primjena i prevelika očekivanja bez konkretnih temelja. Kao rezultat, mnogi slučajevi korištenja ostali su nedovoljno iskorišteni. Za razliku od drugog, agentički AI ima potencijal za izazov tradicionalnih metoda rješavanja problema, ali problem nastaje kada organizacije ne usmjere svoje napore prema stvarnim poslovnim potrebama.
U svrhu optimizacije upotrebe, McLarty predlaže metodu koja naglašava bilježenje niskog voća – organizacije trebaju fokusirati svoje napore na jednostavnije i brže primjene agentičkog AI. Ovaj pristup uključuje određivanje radničkih agenata koji mogu efikasno raditi na osnovnim komponentama, koje mogu predstavljati temelj složenijih sustava AI u budućnosti. Ova strategija može smanjiti rizik i omogućiti postepeno i sigurno usvajanje tehnoloških rješenja.