Tajne dugovječnosti: Kako genetika i životne navike oblikuju naše godine
Kad je dr. Nir Barzilai prvi put upoznao 100-godišnju Helen Reichert, njezina je slika odražavala neočekivanu transgresivnost u pristupu starenju. Pušila je cigaretu, izazivajući konvencionalne uvjerenosti o zdravom načinu života. Dok su joj liječnici savjetovali da odustane, ona je sa smijehom primijetila da su oni umrli, a ona ostala živa. Ovo nas navodi na razmišljanje o zahtjevima koje tradicionalna mudrost nameće u kontrastu s onim što neki dugovječni ljudi demonstriraju kroz vlastito postojanje.
Način života vs. genetika
Argument o tome koliko se dugovječnost može pripisati izboru načina života, a koliko genetici, predmet je rasprave među znanstvenicima. Iako je dr. Sofiya Milman, profesorica na Medicinskom fakultetu Albert Einstein, istakla da za manje od 90 godina "uzročno-djelovne veze između načina života i dužine života postaju jasnije", istraživanja sugeriraju da čak i najbolje životne navike neće nužno osigurati stogodišnjaka među nama.
Istraživanje o zdravim navikama
Istraživanje koje je obuhvatilo više od 276.000 veterana pokazalo je da primjena osam zdravih ponašanja može produžiti život za nevjerojatnih 24 godine. Ove navike uključuju konzumaciju zdrave hrane, redovnu tjelesnu aktivnost, dugotrajni san, upravljanje stresom, njegovanje jakih međuljudskih odnosa te izbjegavanje pušenja i zloupotrebe alkohola. Dok mogu značajno poboljšati kvalitetu života, dr. Milman napominje: "Čak i ako radite sve ispravno, to ne garantira da ćete živjeti do 100."
Genetika u igri
Što se tiče onih koji dožive stoljeće, genetika igra sve značajniju ulogu. Znanstvenici smatraju da dok za mlade i srednje starije osobe 75% očekivane dugovječnosti ovisi o okolini i životnom stilu, taj se omjer preokreće za starije osobe. Kao dr. Thomas Perls ukazuje, "kako stariji postajete, vaša genetika postaje značajnija".
Genetske prednosti stogodišnjaka
Mnogi dugovječni pojedinci nemaju nužno zdravije navike od prosječne populacije, no često prezentiraju niže stope bolesti povezanih s godinama, kao što su srčane bolesti i demencija. Jedna studija naglasila je čitave obitelji s dugovječnošću, u kojima su neki članovi pušači ili manje fizički aktivni, no genetske varijacije očigledno im daju prednost.
Jedan od gena za koji se smatra da igra ključnu ulogu u dugovječnosti je APOE, koji utječe na rizik od Alzheimerove bolesti. Dugovječne obitelji često pokazuju veću učestalost genetske varijante APOE2 koja nosi smanjen rizik od ove bolesti. Osim toga, drugi geni, kao što su Foxo3, čini se da pomažu u održavanju staničnog zdravlja i usporavanju procesa starenja.
Iznimka ili pravilo?
Bez obzira na mitove o stogodišnjacima, stručnjaci naglašavaju da rijetko genetske prednosti dolaze bez truda. Studije pokazuju da potomci dugovječnih osoba, čak i uz nezdravije životne navike, zadrže niže stope bolesti u odnosu na kontrolnu skupinu. No, ovi geni su vrlo rijetki i prisutni su kod manje od jednog posto populacije.
Nasljedstvo dugovječnosti
Na kraju, imati pravu kombinaciju gena može izgledati poput dobitka na lutriji. Iako genetika može ponuditi zamamnu prednost, dr. Perls naglašava važnost održavanja zdravih životnih navika. Čak i ako je vaša obitelj poznata po dugovječnosti, važno je ne propustiti prilike da živite zdravije, jer ne postoji "gen za dugovječnost" koji bi jamčio dug život.
Zavirivanje u živote stogodišnjaka može ometati konvencionalne pretpostavke o stotu godini života. Dok su neka pravila i dalje korisna, središnji fokus treba biti na kaotičnom tkivu genetike i načina života koji zajedno oblikuju našu sudbinu.
