Genetika i životni vijek: Nova istraživanja otkrivaju dublje veze

U novoj studiji koja je objavljena u časopisu Znanost, istraživači su otkrili da genetika igra daleko veću ulogu u određivanju očekivanog životnog vijeka nego što se dosad smatralo. Prema analizi koju su proveli međunarodni tim stručnjaka, genetski čimbenici doprinose čak 55% našeg životnog vijeka.

Uloga genetike: Prethodna i nova otkrića

Do ovog otkrića došlo je na osnovu podataka iz dugotrajnih studija ljudskih blizanaca. Prijašnje procjene ukazivale su na to da je genetski utjecaj na životni vijek između 6% i 33%. Ova nova istraživanja izazivaju zanimanje, ali i potencijalno razočaranje među onima koji se bave dugovječnošću te promoviraju različite dodatke prehrani i biohacking strategije.

Kategorizacija smrti: Intrinzična i ekstrinzična smrt

Autori studije odvojili su smrt od vanjskih uzroka, ili ekstrinzičnu smrt, od intrinzične smrti, koja se odnosi na unutarnje biološke čimbenike. Ova razlika omogućila je istraživačima da bolje izračunaju genetski doprinos životnom vijeku. Prošli su dokazi sugerirali sličan postotak nasljednosti u drugim fiziološkim osobinama kao što su visina i tjelesna građa.

Otkrića i biološki mehanizmi

Prema Ben Shenharu, glavnom autoru studije, ovo otkriće temelji se na dugogodišnjim istraživanjima koja su pokazala da je nasljednost u različitim aspektima ljudske biologije često oko 50%. Morten Scheibye-Knudsen, profesor na Sveučilištu u Kopenhagenu, opisao je njihov pristup kao metodološki napredak koji je omogućio dubinsko razumijevanje biologije starenja.

Genetika i reakcije na bolesti

Iako su rezultati fascinantni, Eric Verdin iz Buck Instituta za istraživanje starenja upozorava da nova metodologija možda ne uzima u obzir sve varijable. Reakcija organizma na infekcije, poput COVID-a ili gripe, može biti povezana s genetskom predispozicijom, a time bi se mogla smanjiti važnost genetike u ukupnom životnom vijeku.

Genetski markeri i zaštitni mehanizmi

Istraživači su također otkrili da određeni geni, poput FOXO3, APOE i SIRT6, igraju ključnu ulogu u dugovječnosti. No, mnogi znanstvenici smatraju da su potrebna daljnja istraživanja kako bi se identificirali svi relevantni genetski markeri koji doprinose zdravlju i dugovječnosti.

Kompleksnost genetike i životnog stila

Verdin naglašava da se čini da više gena međusobno djeluje kako bi utjecalo na dugovječnost, a ne postoji jedan “gen dugovječnosti”. Shenhar se slaže sa stanovištem da je genetska predispozicija složena i da se duguje suradnji više gena. Uz to, životni stil i dalje igra ključnu ulogu, s preostalih 45% očekivanog životnog vijeka koji se može prilagoditi.

Zaključak: Genetika nije sve

Iako nova otkrića ističu važnost genetike, Shenhar i njegov tim žele naglasiti da zdrav način života, prehrana i tjelesna aktivnost i dalje imaju značajan utjecaj na produljenje životnog vijeka. Ovi rezultati mogu zaintrigirati, ali ne bi trebali potaknuti fatalizam. Naša osobna odluka o načinu života i dalje igra ključnu ulogu u našoj dugovječnosti.