Posljednji put kad ste razgovarali Mješavina, upravo ste objavili svoj album 2022. godine, ‘Sound je poput vode’. Što ste od tada radili?
Od tada sam se ponovno povezao s osnovama svoje glazbene karijere. U posljednje dvije godine, odlučio sam napraviti značajnu promjenu u svom životu – prestao sam piti. Ovo je bila velika prekretnica koja mi je pomogla da se fokusiram na svoje kreativne procese. Također, stvorio sam dom kao prostor za kreativnost, gdje prijatelji dolaze snimati i raditi zajedno. To je dalo novu svježinu mojim glazbenim izdanjima, jer sam mogao raditi u opuštenoj atmosferi kućnog studija, što je udaljeno od neprekidnog putovanja i stresa.
Čini se da plesna glazbena scena Washington DC-a ne dobiva toliko globalnog priznanja kao gradovi poput Chicaga i Detroita. Kakvo je bilo vaše iskustvo odrastanja oko glazbe tamo i kako se razvijala scena još od mladih?
Odrastao sam u LGBTQ+ domaćinstvu, gdje sam se prvi put susreo s elektroničkom glazbom zahvaljujući majčinom kolekciji kaseta. Moja majka, tetke, i kuma često su organizirale zabave u našoj kući, gdje su uživale u plesu uz glazbu. Ta iskustva oblikovala su moj odnos prema glazbi. Moja majka je radila u poznatom klubu na istočnoj obali zvanom Tracks, gdje se događalo mnogo nezaboravnih trenutaka. U to doba, klubovi su bili mjesta okupljanja zajednice, no s godinama, mnogi od tih prostora nestali su zbog gentrifikacije, a nekretninski razvoj preoblikovao je noćni život u DC-u.
Tijekom godina, promatrao sam kako su mjesta koja su podupirala raznolikost i inkluziju nestajala, zamijenjena komercijaliziranim prostorima koji ne pružaju istu sigurnost i prihvaćanje. Gentrifikacija je promijenila demografiju noćnog života, a ja se jako brinem zbog toga što gubimo autentičnost i raznolikost koja je nekad postojala.
Prije ste rekli da ste odrasli i odlazili na otvorene MIC-ove u DC-u gdje biste povezan s drugim istomišljenicima. Jesu li ta iskustva obavijestili način na koji danas nastupate uživo?
Apsolutno! DC ima jedinstveni glazbeni stil, posebno oblikovan kroz go-go glazbu, koja potiče energiju i spontanost. Moje iskustvo s go-go glazbom dalo mi je povjerenje na pozornici. Naučio sam kako komunicirati s publikom, bez obzira na broj ljudi, bilo da ih je 20 ili 2000. Taj osjećaj slobode i povezivanja s publikom jača temelj mog nastupa danas, kako na pozornici, tako i u DJ kabini.
‘Izgubljena vrpca Vol. 3’ dolazi u lipnju, oko 6 godina od posljednje iteracije. Kako se od tada razvio i promijenio vaš stil? Hoće li ovaj zapis djelovati kao praćenje tog posljednjeg izdanja?
‘Izgubljena vrpca’ predstavlja moj kreativni put te ne ovisi o jednom zvučnom identitetu. Moj pristup uključuje različite žanrove i stilove, reflektirajući moje raznoliko odrastanje s različitim vrstama glazbe. S godinama, moj uvid i inspiracija neprestano se razvijaju, pa tako i moj umjetnički izraz. Ova nova izdanja bit će prilika za eksperimente, istraživanje zvuka, i izražavanje mojih emocija kroz glazbu.
Koji je proces bio iza izrade ovog? Kako ste se osjećali dok ste ga izrađivali i odakle ste crtali inspiraciju?
‘Izgubljenu vrpcu Vol. 3’ snimao sam kod kuće tijekom prošle godine, pozivajući prijatelje poput Blackmosa, Ruqqiyah i drugih. Suradnja je bila ključna – često smo zajednički stvarali, bez strogih planova, jednostavno uživajući u procesu. Snimali smo više pjesama kroz dinamične sesije, često unutar samo nekoliko sati. Ovaj pristup podsjetio me na intenzivnu kreativnost, poput treniranja u teretani. Svaka sesija bila je prilika za razvoj mojeg zanata i usavršavanje pisanja.
