Može li dugotrajna tjelesna aktivnost utjecati na smrtnost i biološko starenje?
Istraživači sa Sveučilišta Jyväskylä u Finskoj postavili su si ovo pitanje i došli do neočekivanih otkrića. Njihova studija ukazuje na to da umjerena tjelesna aktivnost može bitno smanjiti smrtnost, čak do 7% tijekom razdoblja od 30 godina. Međutim, zanimljivo je primijetiti da viša razina tjelesne aktivnosti nije pružila dodatne prednosti u smanjenju smrtnosti. Ova iznenađujuća otkrića objavljena su u Europskom časopisu za epidemiologiju.
30-godišnja studija blizanaca
Najnovija studija, kojom je ravnala Anna Kankaanpää, postdoktorska istraživačica u Gerontology Research Center (Gerec) na Fakultetu za sportske i zdravstvene znanosti, obuhvatila je 22.750 blizanaca rođenih prije 1958. godine. Podaci o tjelesnoj aktivnosti prikupljeni su do 1975. i 1990. godine. Osim smrtnosti, istraživači su odredili i kako tjelesna aktivnost utječe na biološko starenje pomoću epigenetskih “satova” koji mjere rizik od genetskih bolesti.
Sudionici su bili podijeljeni u četiri skupine temeljem razine tjelesne aktivnosti: sjedeći, umjereno aktivni, aktivni i visoko aktivni. Ova aktivnost procijenjena je tijekom razdoblja od 15 godina, a smrtnost je praćena kroz 30 godina.
Smjernice za vježbanje – Nema garancije smrtnosti
Preporučene smjernice Svjetske zdravstvene organizacije uključuju 150-300 minuta umjerenih ili 75-150 minuta energičnih tjelesnih aktivnosti tjedno. Istraživači su korištenjem ovih preporuka pokušali istražiti učinke na smrtnost i rizik od genetskih bolesti. Ipak, rezultati su pokazali da pridržavanje ovih smjernica ne smanjuje smrtnost niti mijenja rizik od genetskih bolesti. Kod identičnih blizanaca u kojima je jedan blizanac poštovao preporučene smjernice, dok je drugi to zanemario, nije bilo značajnih razlika u smrtnosti.
Prema riječima istraživača, mogu se pretpostaviti pristranosti u dosadašnjim promatračkim studijama koje su ukazivale na pozitivnu povezanost između tjelesne aktivnosti i smrtnosti. Unatoč detaljnom analiziranju raznih potencijalnih faktora, njihova studija nije potvrdila tu povezanost.
Veza u obliku slova U
U podskupini sudionika koji su osigurali uzorke krvi, istraživači su primijetili da postoji U-oblikovana veza između tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme i biološkog starenja. Skupine koje su bile sjedeće, kao i one koje su bile vrlo aktivne, pokazale su veće biološko starenje od umjereno aktivnih. Čak i nakon prilagodbe na razne čimbenike, visoko aktivne skupine su, u prosjeku, bio biološki starije od umjereno aktivnih za 1,2 godine, a od aktivnih za 1,6 godina.
Elina Sillanpää, profesorica u Gerec-u, istaknula je da ubrzano biološko starenje može biti posljedica i najmanje i najviše tjelesne aktivnosti, ističući kako dugoročna tjelesna aktivnost ne osigurava sporije biološko starenje.
Ograničenja proučavanja
Istraživači su također priznali ograničenja koja dolaze s proučavanjem promatranja, ukazujući na mogućnost pristranosti uzrokovanih raznim životnim čimbenicima, kao što su pušenje i konzumacija alkohola. Oni su naglasili da bi osnovno zdravstveno stanje moglo ograničiti tjelesnu aktivnost i potencijalno dovesti do smrti, a ne obratno.
Složene interakcije načina života
Iz ovih nalaza proizlazi da na odnos između tjelesne aktivnosti i smrtnosti utječu različiti interaktivni faktori. Čini se da očigledna povezanost između fizičke aktivnosti i smanjene smrtnosti ipak reflektira cjelokupno zdravlje i stil života sudionika. Istraživači sugeriraju da bi ukupno zdrav način života mogao imati jači utjecaj na biološku dob od same visoke razine tjelesne aktivnosti.
Ova je priča prevedena iz Medscape’s Njemačko izdanje korištenjem raznih uredničkih alata, uključujući AI, kao dio procesa. Ljudski urednici pregledali su ovaj sadržaj prije objave.
